Preloader Image

JOSHUA CIRJAK: Iza scene Coachelle

Kako je to dobiti angažman na Coachelli i koji su to koraci koje je potrebno slijediti ako želimo pokrenuti uspješan brend? Nakon prvog dijela intervjua sa Joshuom Cirjakom, donosim ti nastavak u kojem ćeš pronaći odgovore na ta pitanja, ali i, nadam se, pronaći inspiraciju da počneš ostvarivati vlastite snove!

Tvoje zadnje proljeće izgledalo je kao san – odlazak na Coachellu, upoznavanje Jaya Alvarreza, snimanje za Vampped. Kako si se tada osjećao? Zasigurno je bilo jako fora. Ipak, voljela bih kada bi naši čitatelji shvatili da, iza svih tih fantastičnih prilika, postoji puno rada i mnogo prepreka s kojima se treba suočiti. Koji su bili neki od najtežih trenutaka u tvom profesionalnom životu i kako si ih prebrodio?

Daaa, sa svakim fora događajem/lokacijom na koju putujem, obično dolazi i projekt na kojem radim. U ovom slučaju, to je zapravo bilo za tvrtku pod nazivom Shelly Cove. To je tvrtka koja proizvodi majice i daje dio prihoda za spas morskih kornjača. Oni su bili glavni razlog zbog kojeg sam dobio mogućnost otići na Coachellu, budući da su platili sve troškove za sestru i mene.

Prije bilo kakve zabave, znali smo da je glavni razlog zašto smo tamo taj da snimimo najbolji video koji možemo za tu tvrtku. Istraživali smo lokacije i u kratkom periodu prošli mnogo njih. Uz snimanje za Shelly Cove, zbilja sam htio otići na Vampped tulum, jer sam znao da će mnoga velika imena doći. Bit Coachelle nije samo u festivalu, već u svim tulumima prije i poslije. Vožnja Palm Springsom tijekom Coachelle izgleda kao san – pogledate li lijevo ili desno u bilo kojem trenutku, ugledat ćete nešto zanimljivo. Mnogo različitih brendova u to je vrijeme održavalo razne događaje. Primjerice, bilo je zanimljivo kako je Yves Saint Laurent u sredini pustinje postavio drive-in salon ljepote, koji je izgledao kao benzinska postaja.. Bilo je puno takvih inovativnih poteza.

Samo tako, Vampped je odlučio napraviti svoj Coachella predtulum. Poslao sam im e-mail s ponudom da napravim video za njih i oni su bili vrlo sretni s prijedlogom suradnje. Ipak, zato što su toliko velika tvrtka, bilo je jako teško komunicirati s njima! Trebao sam poslati svaki e-mail 3 puta prije nego što bih dobio odgovor (ponekad moraš biti uporan). Potvrdni e-mail dobio sam tek noć prije i potpisao ugovor. Bio sam pod velikim stresom, ali sam na kraju uspio.

Otići na sam tulum, dobiti VIP narukvicu, vidjeti ljude koje sam do sada gledao samo na Instagramu – sve je bilo tako nestvarno. Tada sam bio vrlo zadivljen s Charly Jordan i znao sam da će ona biti tamo. Sjećam se da smo se upoznali i da me odmah pitala za ime dok se pripremala za nastup. Kratko smo pričali i pitala me otkud sam. Sve je izgledalo kao film – na tulumu su bili i Cameron Dallas, Jay Alvarrez, Eva Gutowski, Hayes Grier, zaštitari Justina Biebera, Lexi Hensler, Ben Azelart… sve je izgledalo kao filmski house party. Bilo je baš smiješno, haha!

Joshua Cirjak i Jay Alvarrez (Foto: Privatna arhiva)

Kada pričamo o najtežim trenucima u mom profesionalnom životu, najteže mi je uravnotežiti rad i život u trenutku. Moj posao je toliko zabavan – snimati na zabavi uz bazen sa slavnim osobama za mene ne zvuči kao posao, no ponekad postanem previše zaokupljen s traženjem savršenih kadrova. Perfekcionist sam, što nimalo ne pomaže.

Ipak, naučio sam da sjećanja ponekad možemo bolje uhvatiti u našoj glavi nego kamerom. Zvuči smiješno, ali ponekad lovim mentalne snimke trenutaka kojih se želim sjećati.

Coachella je odličan primjer perioda kada sam nastojao usredotočiti se na trenutak. Tamo zapravo nije dozvoljeno unositi kameru, pa sam kao alternativu uzeo jednokratan fotoaparat gdje jednostavno pritisneš gumb kada želiš nešto fotografirati – bez dodatnih postavki. Zaljubio sam se u jednokratne fotoaparate jer ti dozvoljavaju da živiš u trenutku i ne brineš o savršenom kadru, a ipak uhvate trenutak u njegovom najsirovijem obliku.

Odmorimo malo od teških tema – želim znati kako ti je bilo surađivati sa Chainsmokersima? Koji je tvoj najdraži angažman ikad?

Bilo to iznenađujuće ili ne, moj najdraži angažman nije bio snimati za nekog velikog izvođača ili veliki festival. To je bio jedan događaj u klubu koji sam snimao u Vancouveru za Dadalife. To je zapravo jedna vrlo inspirativna priča – Dadalife čine dva izvođača, od kojih jedan boluje od raka, a drugi odrađuje turneje po svijetu. Izvođač koji boluje od raka imao je želju da svojim nastupima nasmije ljude i omogući im da se dobro provedu, pa je uložio puno truda u produkciju samog nastupa. Njihov simbol je banana, pa je bilo puno banana, ogromna zastava je prekrila publiku, na pozornici su se nalazili i urnebesno odjeveni likovi, ljudi u publici su bili obučeni u banane – to je bilo nešto što dosad nisam vidio. Na kraju nastupa (na posljednjoj pjesmi) dali su svima u publici jastuke i nastala je masovna tučnjava jastucima s perjem koje je letjelo posvuda! Bilo je bolje nego u filmovima!

Foto: Privatna arhiva

Uz taj događaj, raditi s velikim izvođačima je uvijek zastrašujuće, ali vrlo, vrlo zanimljivo. Dobivaš priliku zapravo ih upoznati i biti dio njihovog svakodnevnog života. Dobio sam priliku balansirati nogometnom loptom sa Chainsmokersima, pokušati „bottle flipping challenge“ s Galantisom, išao sam u McDonalds drive-in s Cheat Codes, radio intervju s Willom Smithom itd. Kada počneš raditi s takvim zvijezdama, osjećaj uzbuđenja brzo splasne i shvatiš da su i oni normalni ljudi, baš kao ti i ja.

Upravo si diplomirao na Emily Carr University of Art and Design. Što ti se sviđalo dok si tamo studirao? Što misliš, koje su ključne vještine koje netko mora imati u ovom sektoru kako bi se istaknuo na vrlo zasićenom tržištu?

Da, studirao sam industrijski dizajn na Emily Carr. Puno ljudi me pita zašto dizajn, kada sam već toliko ušao u videoindustriju. Razlog je to što sam zbilja želio imati širok spektar vještina. Osjećao sam da sam već znao puno o video produkciji i da želim naučiti nešto novo. Jako sam sretan sa svojom odlukom! Meni osobno najdraža stvar vezana uz industrijski dizajn je to što možeš ideje iz vlastite glave pretvoriti u stvarne, opipljive predmete! Sve što zamislim – mogu napraviti u stvarnom životu. Zar to nije fora? Uvijek sam želio započeti vlastiti biznis i smatrao sam da mi industrijski dizajn može pomoći u tome.

Surferska daska koju je Joshua sam konstruirao i izradio (Foto: Privatna arhiva)

Moj fakultet nije klasičan. Sviđalo mi se to što su kolegiji koje su nudili zbilja jedinstveni – pohađao sam kolegije kao što su okolišna etika, kreativni procesi (gdje učiš kako biti kreativan), analogne vještine (gdje smo učili kako raditi sa 16mm filmskom trakom kao nekada) i naposljetku nosiva tehnologija (gdje smo učili kako programirati nosivu tehnologiju preko Arduino pločica i sličnog). Fakultet me zbilja inspirirao da stvaram, stvaram, i opet stvaram – i budem kreativan dok to radim.

Na tržištu videografije po mom mišljenju postoje dvije stvari koje su potrebne za uspjeh: trebaš biti jedinstven i trebaš biti uporan. Ako imaš te dvije kvalitete, ništa drugo te ne može spriječiti da uspiješ.

Nedavno, započeo si rad na vlastitom brendu pod nazivom I Used To Dream. Jako sam uzbuđena vidjeti o čemu se radi, nakon što sam toliko dugo pratila kako radiš na njemu! Otkud ti ideja? Koja je priča iza brenda i što on predstavlja? Koji su neki od osnovnih koraka pri izgradnji brenda?

Kao što sam prije spomenuo, IUTD* je brend koji sam započeo nakon puta na Island. Vidim ga kao mnogo više nego samo brend – više kao mentalitet. Moj je cilj bio stvoriti nešto što inspirira druge da započnu loviti svoje najveće snove. Bilo to kroz odjeću, razne predmete, glazbu, radionice ili nešto drugo. Ne želim si postaviti bilo kakve granice pri razvoju vlastitog brenda.

I Used to Dream je stvoren za one „ne bi li bilo super kad bih…“ trenutke u životu. U mom životu, postojalo je mnogo takvih trenutaka – ne bi li bilo super kad bih otišao na Island sa svojim prijateljem? Putovao besplatno? Napravio vlastitu surfersku dasku? Otišao na Coachellu? Što god tvoj „ne bi li bilo super kad bih…“ bio, moguć je. IUTD* je projekt u nastajanju od 2017. Shvatio sam da, ako želim da bude uistinu uspješan, ne samo u mojoj zemlji nego i na svjetskoj razini, moram slijediti onu poznatu – go big or go home.

Odlučio sam ne izbaciti išta dok nisam 100% spreman i 100% sretan s onim što sam stvorio. Posljednje 3 godine prikupljao sam znanje, inspiraciju, gradio tim, radio na prototipovima, gradio hype… po mom mišljenju, osnovne smjernice za izgradnju brenda, koji je uz to i uspješan, su sljedeće:

  1. Uzmi vremena i ne požuruj stvari.
  2. Izgradi tim ljudi s pojedincima pametnijima od tebe.
  3. Definiraj što radiš, koji su ti ciljevi i motivi.
  4. Izgradi snažnu i autentičnu povezanost s potencijalnim kupcima.
  5. Go hard or go home.
Foto: Privatna arhiva

Ono što me često rastužuje jest činjenica da postoji sve više i više pojedinaca koji sve rade isključivo za novac i slavu. U drugu ruku, postoje mnogi content creatori kao ti, koji prioritiziraju kvalitetan rad i strast zbog toga što radiš ono što voliš. Jesi li se ikada osjećao kao da je teže probiti se ako si autentičan? Koji bi bio tvoj savjet za mlade ljude koji tek počinju – kako da ostanu na zemlji i ne zaborave stvarnu svrhu svega što rade?

Nikada ne radim nešto za novac i slavu. Niti što se tiče snimanja videa, niti što se tiče vlastitog brenda. Nikada ne bih napravio video za klijenta s kojim ne dijelim iste vrijednosti, čak ni ako bi mi ponudili ogroman budžet.

I da, mislim da je autentičnim ljudima teže probiti se. Mislim da postoji recept za uspjeh i čine ga dva sastojka – talent i upornost. Možeš biti dobar u nečemu, ali ako to ne primjenjuješ i ne pokazuješ drugima dovoljno često, nećeš se probiti. Kad sam tek počinjao, mislio sam da postoji magični gumb koji moram pritisnuti i svi klijenti će dolaziti sami od sebe, uključujući superzvijezde.

Kako sam odrastao, shvatio sam da moraš puno raditi kako bi dobio nekakav ishod. Moji najveći projekti su proizašli iz videa koje sam radio samo zato što sam bio strastven u vezi njih.

Projekti koje sam radio zbog sebe samog su oni koji su me dogurali do ovog gdje se nalazim. Ne možeš razmišljati o vrhu ako nisi osjetio kako je na dnu. Jedan od mojih prvih uspjeha je video Visit Zadar, koji sam zapravo radio za sebe. Želio sam kreirati najbolji video koji mogu, pa sam odlazio u grad svaki dan mjesec dana, kako bih dobio savršene kadrove. Ako je osvjetljenje bilo loše, došao bih sljedeći dan u pravo vrijeme.

Nakon što sam napravio video i pokazao ga Turističkoj zajednici Grada Zadra, željeli su otkupiti prava na video. Nakon tog videa, dobio sam priliku snimiti video za Lanu Jurčević. Radi zbog sebe.

Pet godina od danas, kako izgledaju tvoj život i I Used To Dream? 😊

Pet godina od danas, volio bih biti oženjen za svoju prekrasnu ženu i raditi na uspješnom brendu koji je prepoznat na svjetskoj razini.

Želim hodati cestom i vidjeti nepoznate ljude kako nose moj brend. Želim izgraditi sjedište IUTD* u Zadru i raditi sve direktno iz Zadra. Želim imati veći tim ljudi s kojima dijelim slične vrijednosti te koji svi zajedno rade kako bi ostvarili zajednički cilj. Želim inspirirati ljude diljem svijeta da ostvaruju svoje snove i želim ih vidjeti kako uspijevaju u tome.

Želim da IUTD* nose neke od najvećih svjetskih zvijezda, uključujući i Justina Biebera.

I kao šlag na vrhu torte, želim matiranog, vojnički zelenog Ferrarija – model Italia 458 s bež interijerom. Vrlo specifično hahahaha, znam!

Zapravo, samo želim ostvariti sve što se nalazi u mojoj glavi.

Naposljetku, možeš li s nama podijeliti svojih top 3 najdražih knjiga/članaka/blogova/podcasta ili bilo kojih drugih djela koja su te motivirala i inspirirala?

Lindsey Heppner vlasnica je agencije Vampped Influencer Marketing Agency. U ovom intervjuu, ispričala je svoju životnu priču, kako je pokrenula svoj posao, što se događa u pozadini organizacije velikih događaja i dala savjete o tome kako izgraditi nešto iz ničega: https://open.spotify.com/episode/2591igBYL1uCNgfcLzWzmj?si=fg9riwWPTPmQGWWOqvHu-A

Virgil Abloh dizajner je svjetski renomiranog modnog brenda Off-White. U ovom videu, drži govor na Harvard Design School, u kojem prolazi kroz svoj misaoni proces i objašnjava vodeće principe vlastitog brenda: https://www.youtube.com/watch?v=biFlrzTJets

Austin Kleon: Steal Like an Artist oanta ove knjige jest da ne postoje ideje na ovom svijetu koje su – originalne. One obično proizlaze iz nekog drugog rješenja. Ova knjiga pomaže otključati vlastitu kreativnost uz pomoć 10 principa koji  potiču čitatelja na otkrivanje vlastite umjetničke strane i izgradnju kreativnijeg života.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top