Preloader Image

Iako je u moru svih događanja (zbog kojih su mnogi požalili što su doček 2020. uopće platili) činjenica da se nalazimo u izbornoj godini prošla prilično nezapaženo, ipak smo u razmaku od samo nekoliko mjeseci održali i parlamentarne i predsjedničke izbore. Tako smo već u prvoj polovici godine dobili svoju dozu sučeljavanja, skandaloznih medijskih natpisa, Twitter meme-ova i Facebook rasprava. Nakon izbora za Europski parlament 2019. godine, ova je godina za mnoge političke aktere predstavljala borbenu arenu gdje – ili preživiš, ili odlaziš u zaborav (#prayforPernar).

Ako kao političar/ka razmišljaš dugoročno, samo po sebi se nameće kako su upravo mladi ti prema kojima trebaš usmjeriti pažnju i komunikaciju. Mi smo oni koji će u narednim desetljećima držati ekonomiju i mirovinski sustav, mi smo ti koji ćemo zbog čiste matematike jednostavno duže biti dijelom ove zajednice (doduše, vjerujem kako je drama prije mature skratila živote maturanata za nekoliko godina) i mi smo ti kojima treba pružiti kvalitetne mogućnosti kako ne bi bili prisiljeni svoju sreću potražiti negdje drugdje.

Iako su, kao i svake godine, neki pojedinci isplivali u člancima o najmlađim kandidatima na listama, ono što svake izbore zaokuplja najviše pažnje su – sučeljavanja. Tko ih je gledao, mogao je primijetiti da čak ni mladi ne pričaju o mladima. Osim što možda zaključe kako su oni budućnost i razbacaju se s par brojki.

Rečenica koju su voditelji izrekli na jednom od sučeljavanja prilično dobro opisuje pažnju koju su svi dosadašnji kandidati na izborima posvetili mladima: “Samo kratko u vezi mladih”. Iznimno je zanimljivo i kako u svim tim silnim pripremama zapravo niti jedan oponent pobjednicima izbora nije bio dovoljno upoznat s problematikom mladih da u svoju korist izvuče argument kako mi od 2017. godine nemamo Nacionalni program za mlade (prošli je bio aktualan za razdoblje od 2014.-2017.), a o nacrtu nismo ništa čuli nakon provedenog e-Savjetovanja. Makar, ionako vjerujem kako nas je većina odabrala svoju opciju na temelju toga gdje su se kandidati prvi puta poljubili, pa vjerojatno i nije bitno.

Dragi budući kandidati, kako bih vam olakšala posao, sastavila sam kratku listu s idejama gdje sve možete pronaći tu endemsku vrstu – mlade:

1. Na studentskim poslovima s “povećanom” satnicom…

…gdje vam samo napišu da ste odradili manje sati i plaća vam ostaje ista, a vi ne možete ništa reći ako ne želite izgubiti posao. Unaprijeđeni standard studentskog rada ne znači samo povišena satnica, već temeljite promjene Zakona o obavljanju studentskih poslova. I rezanje privilegija koje uživaju Studentski centri.

2. U rodnim gradovima

Jer studenti nemaju pravo na nikakve naknade ako su zbog pandemije naglo izgubili posao i njihova radnička prava se ne mogu usporediti s radničkim pravima regularnog radnika, pa su mnogi prisiljeni otkazati stanove i vratiti se kući – a potencijalno pauzirati i studij.

3. U udrugama mladih

Voditi udrugu mladih i provoditi projekte znači da više od pola vremena trošimo bespotrebno trčeći za papirima koji su mogli postati dio online registra, a drugu polovicu vremena na Googleu jer nas obrazovni sustav nije naučio kako voditi vlastito poduzeće ili Udrugu, niti kako popuniti osam tisuća različitih obrazaca koje nas traže. Ipak, nema drugog načina da se netko pozabavi problematikom koju ste vi zaobišli u svojim politikama, pa odabiremo uporno vam dosađivati dok se nešto ne promijeni.

4. Na Traumatologiji ili kod psihijatra

Jer u Hrvatskoj još uvijek nije okej oblačiti se kako želiš, voljeti koga želiš, boriti se za ono što smatraš ispravnim ili smatrati da odlučuješ o vlastitom tijelu, pogotovo ako si mlada osoba. Ako te siluju, pretuku ili ti prijete – tvoja krivnja jer izazivaš. Velik broj mladih, a pogotovo onih koji pripadaju marginaliziranim skupinama ili subkulturama, svakodnevno je izložen bullyingu i cyberbullyingu, a vi još uvijek ne iskorištavate svoju ulogu osoba javnog djelovanja kako bi progovarali o tom problemu i osvijestili one koji vam daju podršku.

5. Na prosvjedima

Ne zato što imamo viška vremena i kul nam je malo se pobuniti, već zato što naše mailove uglavnom ne čitate, a kada ih i pročitate, zaključite kako nisu relevantni jer smo mladi i “nemamo pojma kako stvaran svijet funkcionira“. Imate vi pametnijeg posla, kažete. A nama je samo dosta korupcije, nepotizma, sebičnosti i toga da sjedimo i gledamo kako nam netko uništava zajednicu za koju će nam trebati godine kako bi ju opet popravili.

Dragi budući kandidati, svi vas pitaju “di su pare”, a ja vas pitam – di su mladi?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top