Jan Bolić moj je dragi prijatelj i jedna od najinspirativnijih i najupornijih osoba koje znam. Niz godina aktivno se bavi pisanjem, a zdravstveni problemi s kojima se suočava nisu ga spriječili da redovito objavljuje svoje knjige, koje su natipkane samo jednim prstom. U našem razgovoru pričali smo o pisanju, procesu izdavanja knjige, ali i nekim životnim lekcijama.
Jan, sigurna sam da te već mnogi znaju, budući da si izdao već nekoliko knjiga, aktivan si na društvenim mrežama, a pišeš i svoje kolumne za Večernji list. Kada počinje tvoja avantura i što te zapravo potaknulo na to da se baviš pisanjem?
Najprije, hvala na pozivu za intervju. Već negdje u srednjoj školi počeo sam zapisivati prve stihove; bile su to obične misli koje su mi se vrtjele po glavi, uglavnom ono što me smetalo, stvaralo mi nelagodu, ili ono što me činilo jako sretnim – sve sam to pisao. Morao sam izbaciti to iz sebe.
Prvu sam knjigu odlučio objaviti nakon zdravstvene krize i kome koja me zadesila! Tada sam sve promijenio u svojem životu i odlučio živjeti potpunije!
Iza tebe su stotine, pa vjerojatno i tisuće, ispisanih ideja i priča, od kojih su neke zaživjele u knjigama koje si izdao. Pisanje je i inače iznimno naporno, a tvoja bolest dodatno otežava cijeli proces, jer sve što pišeš – pišeš jednim prstom. Ipak, primjećujem kako to uopće ne koči tvoju kreativu, uspješnost i tvoje ideje. Koliko ti treba za pisanje jedne knjige, otkud crpiš ideje?
Napisati roman je dosta teško, ali to volim. Pisanje knjiga je moja strast i potpuno sam predan tome!
Za napisati jednu knjigu treba mi oko godinu dana, ali da mogu pisati sa obje ruke i na laptopu, vjerojatno bih puno brže završio neku knjigu.
Ideje mi dođu, nešto me potakne. To se dogodi slučajno. Na primjer, nešto vidim i to me inspirira za knjigu, tekst, ili dio u romanu. Jako mi je važna rutina u pisanju, tako da uglavnom pišem svaki dan!
U doba kada smo uglavnom svi u digitalnom svijetu, izdavanje knjige u fizičkom obliku čini se kao pravi mali pothvat. Treba pronaći izdavača, odrediti broj primjeraka koji će se tiskati da bi sve zajedno bilo ekonomski isplativo, ali i ono najteže – potaknuti publiku da kupuje i čita te knjige. Kako izgleda proces izdavanja knjige – što je sve potrebno napraviti kako bi se riječi u Word dokumentu pretvorile u knjigu koja se nalazi u rukama čitatelja?
Kada se napiše knjiga, to je tek početak. Prvo se taj tekst šalje izdavaču i uredniku koji odlučuju o tome vrijedi li knjigu uređivati i objaviti. Kada oni to odobre, onda se uređuje tekst, jer je dorada uvijek potrebna. Pisac ne vidi tekst kao urednik i zbog toga treba popraviti tekst. To nije posao pisca – on samo piše knjigu.
Savjet za buduće pisce: uvijek slušajte urednika, jer vi niste u tome dobri. Vi ste pisali taj tekst i ne vidite isto što i urednik, a njima to sigurno nije prva knjiga koju uređuju!
Kada se knjiga uredi i napravi naslovnica (to je projekt u kojem sudjeluju urednik, lektor, dizajner i drugi), kreće se u tiskanje. Koliko primjeraka? Ovisi o budžetu i koliko je autor poznat! Kada se knjiga tiska i distribuira u knjižare i knjižnice, onda slijedi PR knjige. To također značajno ovisi o budžetu i prepoznatljivosti autora i knjige. Ako je knjiga dobra, više će se čitati. PR je jako važan jer ljudi trebaju na neki način čuti za knjigu. To može biti putem medija, novina, ili pak društvenih mreža.
Nažalost, mislim da puno odličnih knjiga ne doživi toliko pažnje pa čitatelji niti ne čuju za knjigu. Još uvijek, mislim da ljudi više kupuju i čitaju knjige u fizičkom obliku. Knjiga je knjiga.
Tvoja najnovija knjiga nosi naslov “Život koji želiš živjeti”. Koje su glavne teme koje knjiga obrađuje i što te potaknulo da se malo odmakneš od fikcije i podijeliš crtice iz vlastitog života?
Glavne teme moje najnovije knjige su život, odnosi, duhovnost, sreća, zahvalnost, inspiracija…
Pisao sam o životu, mojem životu, vlastitim razmišljanjima, proživljenim trenutcima i zahvalnosti.
Inače volim te životne teme i, kako sam za Večernjakovu Blogosferu pisao slične životne tekstove, dobio sam inspiraciju da se posvetim tome više i napišem knjigu. Neke tekstove koje sam objavljivao na Blogosferi sada možete naći i u knjizi!
Svoj život često doživljavamo nezahvalno – koliko god nam dobro bilo, nismo zadovoljni i želimo još više. U vlastitom si životu prošao kroz mnogo različitih izazova. Na koji su te način oni izgradili? Kako možemo postati zahvalniji na onome što imamo, umjesto da stalno stremimo onome što nam nedostaje?
Mislim da su me moji izazovi izgradili na bolje. Pogotovo nakon zdravstvene krize, kada sam bio na intenzivnoj njezi. Tada sam se promijenio. Iako sam zdravstveno bio lošije, u svojoj sam nutrini postajao puno jači. Shvatio sam što je uistinu važno u životu. I prije zdravstvene krize sam znao, ali ne toliko jasno. Bio sam klinac i nisam razmišljao da sve to što imamo može nestati i da će sve ostati isto – samo bez nas.
Mislim da ljudi u svojim životima gube vrijeme stalno trčeći za stvarima koje nemaju, a ionako imaju dovoljno.
Treba raditi ono što voliš, ono što ti stvara istinsko zadovoljstvo. Slijediti svoj put, uporno, ali biti zahvalan na svakom uspjehu i biti zahvalan na onome što čini tvoj život. Naravno da treba imati nešto za što se vrijedi boriti, ali ne za tim bezglavo trčati kroz život.
Na društvenim mrežama vrlo aktivno progovaraš i o društvenim temama, a ponekad iznosiš i vrlo konstruktivne kritike. Na svojoj sam koži osjetila da javno izlaganje često sa sobom donosi i negativne stvari – poput ružnih komentara, napada, pa čak i prijetnji. Jesi li se i sam suočio s tim?
Uvijek ću javno i glasno govoriti svoje mišljenje, iznositi svoje stavove i ono što mislim da treba adresirati, a to su nepravda, diskriminacija, nejednakost, mržnja i slične pojave.
Obično bude ružnih komentara, naravno. Drugačija mišljenja ću uvijek poštivati, ali vrijeđanje ne toleriram. Na svojoj Facebook stranici one koji iznose ružne i uvredljive komentare – samo izbrišem.
Što bi savjetovao nekome tko se tek želi upustiti u pisanje? Koji su najvažniji koraci koje treba napraviti na početku?
Prvo, neka počne pisati. Često me pitaju kako napisati knjigu, a ja im kažem – počni pisati. Nije važno je li dobro ili nije, pisanje je umjetnost i slobodno je. Nema pravila.
Također, treba biti ustrajan u tome. Pisati, pisati i pisati. Napisati knjigu nije lako, treba puno posla, ali ako to istinski želite, onda ćete se i boriti za to!
Kakvi su tvoji planovi za 2021. godinu? Spremaš li nam možda neku novu knjigu ili projekt?
Naravno, ove godine ide krimić, novi roman. Bit će vjerojatno još nešto, ali neću otkrivati što! Plan je takav da će biti nešto što će vjerujem mnoge razveseliti, ponovno!
Za kraj, možeš li s nama podijeliti nekoliko knjiga koje te motiviraju?
Knjige koje me motiviraju su različitih tematika. Od duhovnosti i samopomoći, pa sve do fikcije ili biografija!
Primjerice, motivirala me biografija Phila Knighta, osnivača brenda Nike. Moje najomiljenije marke.
Pisac Eckhart Tolle i njegova Moć sadašnjeg trenutka mi je isto odlična!
Jo Nesbo, skandinavski pisac krimića, također je jedan od mojih favorita! Njega sam i upoznao, odličan čovjek – jednostavan i cool! Njegovi su me krimići motivirali da pišem krimiće. Uz njega sam zavolio taj krimi svijet!
Knjiga Unutarnje inženjerstvo indijskog autora pod imenom Sadhguru također je odlična knjiga koja me inspirirala i iz koje sam naučio mnogo toga!
Ovo su sve knjige, no postoji puno mladih i starijih ljudi koji me također inspiriraju, jer svatko ima nešto u čemu je uspio, a ta upornost i želja, koje su dovele nekog do uspjeha – to je ono što je zaista čarobno!
Želiš li da pišem o mladoj osobi koja te inspirira i motivira? Javi mi se na kaja@proaktiviraj.me. 🙂