Preloader Image

Kvalitetne i autentične ideje – kako do njih?

Ono što me u svijetu biznisa i IT-a uvijek najviše fasciniralo su inovativne ideje. Redovito sam s divljenjem čitala intervjue s pojedincima čije su ideje zaživjele na globalnoj razini i čine se vrlo jednostavne, a nitko ih se nije ranije sjetio. Pritom nisam mogla shvatiti kako je moguće biti toliko dosjetljiv i kreativan.

Imala sam osjećaj da su pojedinci s revolucionarnim idejama mađioničari s urođenim posebnim genom, a svi mi ostali “obični ljudi” bez kapaciteta za osmišljavanje inovativnih rješenja.

Iako je to vrlo zgodno i olakotno opravdanje pojedincima koji ne žele uložiti trud i vrijeme u vlastite ideje, pa odluče suptilno ili malo manje suptilno ”posuditi” tuđe, o čemu je pisala i moja prijateljica Andrea u svojoj posljednjoj kolumni, ispada da sam se ipak prevarila. Istina je drugačija – svi mi možemo generirati revolucionarne ideje uz dovoljno truda i rada na sebi, ali i pravilnu primjenu adekvatnih metoda. Kroz volontiranje, razne radionice i projekte koje sam vodila i organizirala, shvatila sam kako se ta “magija”, kojoj se svi divimo, zapravo stječe iskustvom i redovitom primjenom svega što smo naučili. 

U ovom tekstu želim ti skrenuti pažnju na tri metode koje možeš primijeniti za osmišljavanje i strukturiranje vlastitih ideja, bilo da se radi o poduzetničkim idejama, poslovnim izazovima ili nastojanju da riješiš neki privatni problem. Ne postoji univerzalan proces koji funkcionira jednako za sve, već ovo možeš shvatiti kao toolbox iz kojeg možeš uzeti alate koji odgovaraju tvom načinu razmišljanja i stvaranja. 

1. Nestrukturirani i strukturirani brainstorming

Brainstorming je pojam za koji smo svi barem jednom u životu čuli. Ako želiš na hrvatskom – oluja mozga. Cilj je sve ideje koje nam se motaju po glavi izbaciti van. Idealno, na post-it papiriće. Kako bi brainstorming bio što efikasniji, osobno ga volim podijeliti u dvije glavne faze: nestrukturirani i strukturirani brainstorming.

Uvijek krećem s nestrukturiranim brainstormingom, tijekom kojeg na post-it papiriće zapisujem apsolutno sve asocijacije vezane uz problem koji želim riješiti ili temu kojom se želim baviti. Kad kažem sve, mislim – doslovno sve. Ako ti u tijeku nestrukturiranog brainstorminga o novom poslovnom modelu za tvoj biznis na pamet padne riječ “mačka”, to zapisuješ na papir. Ništa što zapišeš ne mora imati smisla. U ovoj fazi, cilj je kvantiteta, a ne kvaliteta.

Tijekom ovog procesa, volim zamisliti sve te riječi kako izlaze iz moje glave i ostaju na papiru. Pomoću te vizualizacije dobivam osjećaj da sam sav kaos u glavi prenijela na papir i da razmišljam jasnije. Ako radiš u grupi, bitno je da nestrukturirani brainstorming radi svatko za sebe i da nema međusobne komunikacije između članova tima. 

Nakon što imam osjećaj da sam uistinu iscrpila sve asocijacije (ili nakon što prođe određeno vrijeme koje sam si odredila), krećem na strukturirani brainstorming. U strukturiranom brainstormingu uzimam sve post-it papiriće i grupiram ih po zajedničkoj temi, značenju ili nekom drugom meni važnom kriteriju. Upravo zbog ove faze preporučam da koristiš post-it papiriće na ploči, stolu ili zidu (ili alat Miro kao digitalnu alternativu), s obzirom na to da omogućavaju brzo i lako premještanje.

Grupiranje papirića ponavljam dok nisam došla do cjelina koje čine nešto smisleno. U ovoj fazi već se počinju nazirati obrisi nekih konkretnih ideja. Ova faza je posebno zanimljiva ako radiš grupni brainstorming – strukturirani brainstorming idealna je prilika da međusobno propitkujete asocijacije i raspravljate o načinu na koji se post-it papirići mogu grupirati te argumentirate vaše razloge za taj odabir. Često se iz takvih diskusija rađaju dodatne ideje. Sve njih je potrebno zapisati na dodatan post-it papirić.

Nakon što provedeš nestrukturirani i strukturirani brainstorming, ispred tebe će se nalaziti nekoliko grupa post-it papirića, odnosno nekoliko različitih rješenja tvog izazova. Kada dobiješ osjećaj da je iz cijele šume papirića nastalo nešto konkretno, odaberi najdražu ideju i počni ju raspisivati.

2. Pet “zašto”

Kada nemam volje ili vremena prolaziti kroz cijeli proces brainstorminga (iako mi se on uvijek pokazao najefikasnijim), posežem za ovom metodom. Radi se o vrlo jednostavnoj, a učinkovitoj metodi, koja se spominje i u odličnoj knjizi Lean Customer Development američke autorice Cindy Alvarez. Inicijalni problem izražava se u obliku izjavne rečenice. Zatim sami sebi postavljamo pitanje “zašto?” i pokušavamo odgovoriti. Na sam odgovor, ponovno si postavljamo pitanje “zašto?”. Sve zajedno ponavljamo pet, a po potrebi i više puta. 

Da ti lakše dočaram cijeli proces, evo jednog primjera kako primijeniti ovu metodu:

“Ne osjećam se sretno” -> “Zašto?” -> “Nemam dovoljno vremena za sebe.” -> “Zašto?” -> “Radim po 15 sati dnevno.” -> “Zašto?” -> “Na poslu dobivam količinu zadataka koju nije moguće odraditi u 8 sati.” -> “Zašto?” -> “Premalo nas je u timu.” -> “Zašto?” -> “Tvrtka u kojoj radim ne želi uložiti dodatne resurse u zapošljavanje.” -> “Zašto?” -> “Profit je prioritet u odnosu na zadovoljstvo zaposlenika.”

Iz naizgled vrlo apstraktnog i nedefiniranog problema, opetovanim postavljanjem istog pitanja došli smo do vrlo konkretnog problema, na koji možemo utjecati tako da npr. damo otkaz i potražimo novi posao. Ovu metodu također prakticiram i s klijentima koji imaju svoju viziju i hipotezu problema koji treba adresirati, a to često nije onaj koji ih uistinu drži podalje od ostvarenja željenih rezultata.

Design thinking

3. Design thinking

Design thinking je metodologija koja je svoj nagli rast počela doživljavati tek unatrag posljednjih 3-4 godine. Iako se koristi primarno u IT industriji i poduzetništvu, može se primijeniti na sve aspekte poslovnog svijeta i privatnog života. Prednost samog design thinking-a je ta što je, za razliku od prethodnih metodologija, primjenjiv čak i kada nemaš viziju koji točno problem treba riješiti, već samo želiš raditi na nečem novom za određenu skupinu ljudi/određeno okruženje. Iako cijeli koncept i filozofija ove metodologije zaslužuju zaseban tekst, probat ću ti ukratko približiti ovaj proces.

Smisao design thinkinga leži u iterativnom pristupu, što znači da se iz bilo koje faze možeš vratiti na bilo koju prethodnu fazu i početi ispočetka. Također, sve inicijalne pretpostavke se preispituju, prototipiraju, testiraju i implementiraju tek ako su potvrđene. Da se izrazim malo manje tehničkim rječnikom – sva potencijalna rješenja nekog problema prvo testiraš na testnim situacijama, a zatim krećeš u aktivnu primjenu vlastitog rješenja, ukoliko se ono pokaže efikasnim. Na taj način štediš vrijeme, novac i živce.

Design thinking sastoji se od šest glavnih faza:

  1. Empathize – faza u kojoj se stavljaš u cipele svojih potencijalnih klijenata, korisnika, prijatelja, zajednice ili drugih dionika te prikupljaš informacije o tome na koje situacije nailaze, kako se osjećaju, koje su im karakteristike, kako reagiraju, koje su njihove potrebe i čemu teže.
  2. Define – iz svih prikupljenih informacija u prvoj fazi formiraš i definiraš glavni problem. Ako postoji nekoliko značajnih problema koji su proizašli iz prve faze, daljnje korake odvojeno provodiš za svaki od njih. 
  3. Ideate – na temelju definiranog problema, osmišljavaš potencijalna rješenja. Ovo je savršena prilika za primjenu prethodno opisanog procesa brainstorminga.
  4. Prototype – u ovoj fazi radiš prototip svog rješenja. Prototip predstavlja proizvod s osnovnim mogućnostima, pojednostavljenu uslugu ili mali dio skupa koraka koje trebaš poduzeti kako bi riješio/la svoj problem. 
  5. Test – prethodno izgrađeni prototip stavljaš u funkciju u minimalnom opsegu i testiraš je li tvoje predviđeno rješenje uistinu efikasno. Cilj je istestirati vlastitu ideju prije nego utrošiš vrijeme, novac i druge resurse na aktivnu primjenu nečeg što neće riješiti tvoj inicijalno postavljeni problem. 
  6. Implement – ako je tvoja ideja uspješno istestirana, vrijeme je za implementaciju, odnosno aktivnu primjenu u zamišljenom okruženju. 

Ove tri metode trebale bi ti pomoći da tvoje ideje zažive u što kraćem roku, a da istovremeno budu kvalitetne i autentične, odnosno da dolaziš do njih vlastitim promišljanjem. Preporučam ti da u narednom periodu isprobaš sve metode i procijeniš koja ti najbolje odgovara. Ako odlučiš uzeti po nešto iz svake metode i spojiti sve u hibridni proces, još bolje!

Koja metoda ti se čini najkorisnija i najzanimljivija? Imaš li neku svoju? Mogu li ti kako pomoći u osmišljavanju vlastitih ideja? Tipkaj mi u komentare ili na kaja@proaktiviraj.me :). 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top