Preloader Image

Marija Oštarić: Ronjenje mi omogućava bijeg na meni najdraže mjesto

Mariju sam upoznala prije nekoliko mjeseci, kad se prijavila za sudjelovanje u projektu koji vodim u sklopu udruge čija sam predsjednica. Odmah nakon inicijalnog razgovora s Marijom, pod dojmom sam nazvala dečka i rekla mu “nećeš vjerovati koliko je inspirativna osoba koju sam upravo upoznala”. Iz mjeseca u mjesec, kako smo se družile na tom projektu, sve su me više fascinirali Marijin nepresušni entuzijazam, količina ljubavi koju gaji prema ronjenju, ali i apsolutno zadivljujući rezultati koje je postigla. Nadam se da ćeš uživati u ovom razgovoru najmanje onoliko koliko sam ja uživala čitajući Marijine odgovore!

Možeš li mi reći ukratko čime se baviš zadnjih godina u profesionalnom i privatnom životu i što te potaknulo da ideš u tom smjeru?

Posljednjih nekoliko godina – preciznije, posljednje tri godine – jako mi je teško odvojiti profesionalni život od privatnog. Nakon višegodišnjeg reda i rada, višegodišnje “škole” koju nipošto ne ostavljam iza sebe, već ju kao vrijedan podsjetnik držim pokraj sebe, svjedočim trenutku u kojem živim svoj hobi, živim aktivnost koja me uvijek iznova veseli i koja me uvijek jednako ispunjava.

Nalazim se u situaciji da živim ronjenje (s autonomnim ronilačkim aparatom – SCUBA), da ronjenje koristim kao alat za obavljanje volonterskih akcija i određenih poslova usko vezanih uz studentsko zaposlenje, ali i kao sponu između prethodno spomenuta “dva života”. Također, ronjenje mi omogućava bijeg na meni najdraže mjesto.

Uz samo ronjenje, kao aktivna članica lokalnih organizacija civilnog društva, Društva istraživača mora – 20000 milja, i Udruge za očuvanje bioraznolikosti Aurelia, sudionica sam velikog broja terenskih istraživanja (npr. praćenje stanja naselja morske cvjetnice posidonije, plemenite periske, morskih ježinaca, trpova, …) te generalno, pod mentorstvom kvalificiranih osoba iz udruge i uz pomoć članova kolega, radim na pripremi i provedbi različitih projekata edukativnog, istraživačkog i/ili volonterskog karaktera.

Ono što me potaknulo na kretanje ovim smjerom duboki su korijeni mog djetinjstva provedenoga pokraj mora, na moru, u moru i s morem. Imala sam sreću uvijek moru biti blizu, svakodnevno zapažati. Odrastala sam gledajući njegovu ljepotu, slušajući njegove zvuke, osjećajući njegovu snagu, shvaćajući njegovu divljinu. Imala sam priliku stvarati uspomene izravno ili neizravno povezane s morem. Imala sam dugi niz želja povezanih s morem, točnije povezanih s nama – sve dok nije stigao period “konkretnijeg odrastanja”. Period kojeg ti obilježi trenutak u kojem te real life snađe relativno nespremnu i period tijekom kojeg ti taj isti real life pomrsi gotovo sve planove nepovratno “čupkajući” mnoštvo dragocjenog vremena.

No, eto nas! Možda nije moglo more k meni, no ja sam mogla moru. Uz veliku podršku i mnoštvo razumijevanja najbližih, uz izvrsnu organizaciju poslovnih, akademskih i privatnih obveza te uz vječni nedostatak vremena. 🙂

She believed she could, so she did.

R.S. Grey
Foto: Giorgio Bosisio
Nedavno si započela i sudjelovanje u projektu European Green Activists Training, koji provodi udruga Forum za održivi razvoj Zeleni prozor. Zašto si se odlučila prijaviti na projekt i što si naučila tijekom projekta?

Tako je! Uspjela sam naći svoje mjesto među još šesnaest, prije svega predivnih ljudi (različitih karaktera, ali istog cilja), a zatim i sudionika ovogodišnjeg projekta European Green Activists Training. Iako nam je neupitno svima, ali doslovno svima, pandemija COVID-19 značajno pomutila planove, ekipa iz Foruma za održivi razvoj Zeleni prozor pobrinula se da cijeli program u potpunosti prilagodi novonastaloj situaciji. Inače, koliko god to možda zvučalo jednostavno, s obzirom na to da program uključuje tri nacionalna treninga i jedan međunarodni trening te okuplja mlade iz različitih dijelova Europe, posao je odrađen lavovski :).

Na EGAT sam se odlučila prijaviti prvenstveno jer sam kao aktivna članica lokalnih OCD-ova, spomenutih ranije u prvom pitanju, i kao studentica diplomskog studija Održivo upravljanje vodenim ekosustavima pri Sveučilištu u Zadru zainteresirana za zelene teme i politike te generalno za zeleni (i plavi) rast i razvoj. Također, s obzirom na to da je moj entuzijazam za stjecanjem novih znanja i vještina visok, kao i to da su moji planovi za budućnost koncentrirani na profesionalno uključivanje u neformalno zeleno (i plavo) te pravednije društvo, EGAT je praktički bio prilika koju nisam htjela propustiti.

Tijekom ukupno četiri treninga pričalo se o uistinu raznovrsnim temama. Obradili smo teme usko vezane uz Europsku uniju, EU politike, uključenost mladih i (zelene) pokrete mladih u EU i u Hrvatskoj. Neke smo treninge proveli vodeći diskusije o društvenom poduzetništvu i učeći o zelenim organizacijama i političarima, a neke prisjećajući se radničkih prava i povezanosti između okoliša i ljudskih prava. Naučili smo mnogo o medijskoj pismenosti, načinima pokretanja vlastite inicijative i/ili projekta te projektnom brainstormingu . Kreirali smo dokument za vremensku kapsulu koji je nastao kao rezultat pitanja “Kakva je budućnost Europske unije i kako će Europska unija izgledati 2030. godine?”. Također, razgovarali smo sa nekolicinom zastupnika u Europskom parlamentu i iz udobnosti svog doma virtualno šetali institucijama Europske unije, uzduž i poprijeko – pa gdje toga ima?!

Što te svakodnevno motivira i što ti daje najveću motivaciju da ustaneš iz kreveta?

Citati! Nekolicina riječi i/ili rečenica koje individualnom interpretacijom prisvajam i nekako ih činim posebnima…da, citati su moja vječna motivacija.

JUTARNJA MOTIVACIJA

Novi dan, nova srića.

Mama

CJELODNEVNA MOTIVACIJA

One way to open your eyes is to ask yourself: What if I had never seen this before? What if I knew I would never see it again?

Rachel Carson
Kad bi imala priliku, koji bi savjet dala mladima?

Da tragaju za ispravnim informacijama i upijaju ih jer znanje je blago, skriveno blago. Stvarno bi im savjetovala da uče jer što više učiš, to više razumiješ, a što više razumiješ – više znaš. Također, što više znaš, više si samouvjeren, a što si samouvjereniji – više koristiš vlastiti potencijal i snažnije tjeraš svoje ideje!

I da, još nekoliko bitnih sitnica…vjerovati u sebe i biti samodiscipliniran. Brusiti vještine i biti organiziran. Raditi dovoljno i marljivo. Biti uporan i fokusiran. Pronaći motivaciju i okružiti se pozitivom jer što zračiš, to i privlačiš :).

Koji su ti planovi za naredne mjesece? Koje bi ciljeve voljela ostvariti do kraja godine?

Što se tiče narednih mjeseci – ljeto je pred vratima! Period kada se više vremena provodi na moru nego na kopnu – može započeti! 🙂

Long story short – ronilački brod je u moru, a ekipa spremna za akciju!

Kao aktivna članica lokalnih udruga, predsezonsko razdoblje po planu i programu provodim s najbližim kolegama na terenskim istraživanjima koja su većinski orijentirana na praćenje stanja strogo zaštićenih vrsta i/ili ugroženih i rijetkih stanišnih tipova (pritom naravno misleći na morske vrste i stanišne tipove).

Potom (za sada) cijelu sezonu provodim na Silbi, rajskom otoku bez automobila koji se ubraja u sjevernodalmatinsku grupu otoka. Volontiram zajedno s ostalim volonterima članovima Društva 20000 milja, ali i sa međunarodnim volonterima koji dolaze sa svih krajeva svijeta u okviru edukacijsko-ekspedicijsko-istraživačkog višemjesečnog samoodrživog kampa CROpwall. CROpwall, odnosno Operation Wallacea u Hrvatskoj nastao je kao inicijativa akademske zajednice Sveučilišta u Oxfordu uz podršku britanske organizacije Operation Wallacea.

Nadalje, ovisno o epidemiološkoj situaciji postsezonu planiram(o) nastaviti u revijalnom tonu – još malo ronjenja i još malo istraživanja! Za sada je “sigurna” realizacija znanstveno-istraživačkog projekta Conservation and New Approach to Rehabilitation of Posidonia Oceanica Meadows (CNARPOM) uz nezaobilaznu logističku i tehničku podršku Društva istraživača mora – 20000 milja i ronilačkog centra Silba Blu. Projekt je u potpunosti financiran bespovratnim sredstvima međunarodne neprofitne organizacije The Women Divers Hall of Fame (WDHOF). Ovaj će projekt, uz ciljano istraživanje (praćenje stanja), testirati dva konzervatorska pristupa, posljedično ih prilagoditi području specifičnih geomorfoloških značajki – području Jadranskog mora – te značajno doprinijeti unaprijeđenju budućih istraživanja srodne tematike. Stay tuned :).

Ciljevi do kraja godine…hm…u ovu sam godinu u potpunosti ušla, neki bi rekli, nespremno, a ja kažem – spontano. Odlučila sam si ciljeve postavljati periodično, ovisno o prilikama i mogućnostima, jer mi se takva praksa pokazala najuspješnijom. Tako idem korak-po-korak – uvijek u koraku s vremenom 🙂

S obzirom na prethodno spomenuto, eventualno se mogu skromno pohvaliti nekolicinom ovogodišnjih uspješno ostvarenih ciljeva. Oni su se u prvom redu odnosili na akademske obveze (kojih je početkom godine bilo uistinu dosta), poslovne obveze (kojih nikada ne nedostaje), ali i na stjecanje novih znanja i vještina s ciljem širenja vlastitih horizonta u smjeru znanosti o spiljama i jamama, zahvaljujući vrhunskim stručnjacima Speleološkog odsjeka “Liburnija” – PD Paklenica.

Foto: Sandra Župan
Možeš li nam preporučiti neke od resursa koje smatraš motivirajućima i/ili poučnima?

Top 3 filma: Mission Blue, Jane, Jedriličarke s broda Maiden
Top 3 web stranice: mission-blue.org, womeninoceanscience.com, girlsthatscuba.com

Autor naslovne fotografije: Giorgio Bosisio

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top