Preloader Image

Ena Rajić: Dok si mlad – istražuj, eksperimentiraj, griješi, uči

Trebalo mi je nekih desetak minuta da se sjetim kada i gdje sam upoznala Enu – nažalost, i dalje nisam došla do odgovora. Facebook navodi 2018., pa pretpostavljam da smo se tada u nekom trenutku povezale u ovom digitalnom svijetu i nastavile susretati na raznim konferencijama, panelima i događajima. Od onda do današnjeg dana, Ena Rajić me ne prestaje fascinirati svojim kreativnim radom, pristupu životu (i radu), ali i snažnom karakterom koji joj omogućava da sve svoje ideje uspješno realizira. Zbog toga, odlučila sam joj postaviti nekoliko pitanja, za koja sam sigurna da će te inspirirati i motivirati :).

Za početak, kako bi opisala svoj dosadašnji profesionalni put i kako bi potpunom neznancu predstavila svoje djelovanje?

Do završetka studija, bila sam štreber u punom smislu te riječi. Završila sam fakultet koji me zanimao, ispite davala u roku s odličnim uspjehom, a potom se zaposlila u struci. Na drugoj godini fakulteta počela sam snimati YouTube videofilmove na razne psihologijske teme, a nakon tri-četiri godine pravim zaokret i počinjem stvarati satirične te spoken word poetry videofilmove. 

Moj je zadatak inspirirati, zabavljati (i educirati) pametne ljude na ful kreativan način tako što psihologijske i društvene teme od interesa prenosim kroz stihove i humor. Kada ne produciram videofilmove za osobni brend, pomažem pojedincima i tvrtkama izraditi sadržaj koji plijeni pažnju kroz autorske videofilmove, edukacije i e-knjigu

S obzirom na to da imaš puno različitih interesa, kako si donijela odluku da studiraš upravo psihologiju?

Jer mi je od svih opcija bila najzanimljivija. Htjela sam bolje razumjeti ljudsko ponašanje i motive, potencijale, probleme, stavove, izbore, osobine ličnosti…

Koje su prednosti, a koje mane vrlo ranog kretanja u poduzetničke vode? Kako je pandemija utjecala na tvoj posao?

Prednosti su što vrlo rano okusiš slobodu odlučivanja na kakvim projektima i s kim surađivati, što usred radnog dana možeš otići na kavu ili usred tjedna uzeti slobodan dan ako želiš. Kao mlad si vjerojatno hrabriji i optimističniji nego što bi bio da si stariji jer imaš malo iskustva i ne znaš što te sve vreba na uglu. Vrlo se rano naučiš odgovornosti jer sam izdaješ račune, plaćaš doprinose, poreze, parafiskalne namete te knjigovođu, pravnika i ostale suradnike. 

Nedostaci su što si na početku neiskusan i naivan, ne znaš pregovarati, ne cijeniš dovoljno svoj rad i ne naplaćuješ ga koliko bi možda trebao. Nerijetko veliku većinu toga radiš sam. Pa osim što se baviš poslom zbog kojeg si krenuo u poduzetništvo – radiš i popratne stvari koje oduzimaju gro vremena poput logistike, marketinga, vođenja društvenih mreža, prodaje itd. 

Pandemija mi je donijela puno stresnih trenutaka u život, ali i puno iskustva te nenadanih mogućnosti, kao i proširenje poslovanja. 

Jesi li ikada doživjela da u poslovnom svijetu drugi umanjuju tvoju vrijednost zbog godina ili spola? Kako se nositi s tim?

Moram priznati da se ne sjećam da je bilo takvih slučajeva. S druge strane, bilo je situacija u kojima su mi se spočitavali naglasak i porijeklo. Istinabog, uvijek indirektno – nikada direktno.

Kao mlade osobe koje su na početku karijere, mnogo smo puta čuli savjete o hustleanju i tome da nam posao treba postati ono što iskreno živimo, u što vjerujemo i da kroz posao moramo moći ostvariti svoju misiju, odnosno učiniti promjenu koju želimo vidjeti u svijetu. Misliš li da si trenutno na tom putu? Što ako na poslu na kojem se trenutno nalazimo ne osjećamo da se to događa?

Prvo, ne moramo mi ostvariti nikakvu misiju, pogotovo dok smo mladi. Mislim da su takvi savjeti čak i kontraproduktivni. Dok si mlad – istražuj, eksperimentiraj, griješi, uči, igraj se i zabavljaj. Osobno, imam osjećaj da radim promjenu u rangu svog malog utjecaja i da, imam velike snove, no ne želim si nabijati pritisak da zarana trebam učiniti ne znam kakve astronomske pothvate koji će promijeniti svijet. 

Zadnja stvar koju trebamo učiniti ako se nalazimo na poslu na kojemu ne osjećamo da smo na pravom putu je – kritizirati se zbog toga. Ok je ne osjećati se ok. Možemo otići na savjetovanje ili psihoterapiju, porazgovarati s ljudima koji su prošli slično iskustvo kroz koje mi trenutno prolazimo, pogledati druge opcije, prijaviti se na druge poslove, slati otvorene molbe, pronaći mentora… 

Foto: Privatna arhiva
Što te potaknulo da kroz spoken word poeziju počneš obrađivati upravo aktualne društvene teme? Jesi li taj put odabrala jer si znala da će publika dobro rezonirati, jer želiš da tvoj rad ima tu aktivističku notu ili nešto treće?

Ne, nisam imala pojma kako će publika s tim rezonirati. Počela sam producirati spoken word videofilmove jer mi se izvedbena poezija kao takva jako svidjela. Psihologijske i društvene teme oduvijek su bile srž mog interesa, a izvedbena umjetnost moja velika strast pa otud i motivi za pisanjem baš spoken word poezije.

Postoje li u tvom svijetu hejteri i bullyji? Kako se nosiš s njima? Kako ne dopustiti da ti pokvare duh?

Naravno da postoje. Njihove komentare brišem, blokiram, odgovaram im ironijom ili sarkazmom, a one koji prelaze svaku mjeru prijavim policiji. Iako je nekada nemoguće da mi barem nakratko ne pokvare duh, uglavnom se vrlo dobro nosim s njima. U suprotnom, ne bih kontinuirano bila na social media sceni zadnjih sedam godina.

Kako bi u 5 koraka sažela sve potrebno kako bi mlada osoba, koja je primjerice tek završila fakultet, uspješno krenula u poduzetništvo?

Ne bih nikome ništa savjetovala, mogu govoriti samo o vlastitom iskustvu.

1. Pronašla sam nešto što me jako zabavlja.
2. Šest godina sam radila bez ijedne zarađene lipe i kovala zanat prije nego što sam počela zarađivati. Dok sam studirala, a kasnije i radila – paralelno sam snimala videofilmove.
3. Napisala sam poslovni plan i dobila državnu potporu za prvih godinu dana poslovanja (postoji i mogućnost da se projekt/ideja/ pitcha na nekom natječaju, eventu ili online platformi). Pored toga, imala sam ušteđevinu za cca sljedećih godinu dana.
4. Educirala sam se, našla mentore, okružila uspješnim poduzetnicima i poduzetnicama, slušala njihove priče o uspjehu i neuspjehu, dijelila svoje brige i postavljala pitanja.
5. Eksperimentirala sam, griješila, padala, ustajala, mijenjala interese i proširivala poslovanje.

Foto: Privatna arhiva
U knjizi Zero to One Petera Thiela koju sam nedavno pročitala, naišla sam na jedno vrlo zanimljivo pitanje, pa mi je ovo savršena prilika da ga i postavim – s kojom tebi važnom istinom bi se vrlo malo ljudi složilo?

Teško mi je generalizirati jer je mala šačica ljudi koje poznajem, no rekla bih da među velikim brojem ljudi širom svijeta postoji snažno uvjerenje da se od umjetnosti ne može lijepo živjeti. Iako imamo brojne primjere koji opovrgavaju takvo stajalište, smatram da je ono jako prošireno. I sama radim na tome da u potpunosti postane i moja istina. 🙂

Za kraj – koje te knjige, podcasti, ljudi, filmovi/serije inspiriraju? Što bi svakome preporučila kao “obavezno štivo”?

Ovisi tko je u kakvom području interesa. Meni su “obvezno štivo” bile knjige poput “Put kojim se rjeđe ide” Scotta Pecka, “Čovjekova potraga za smislom” Viktora Frankla, “Bijeg od slobode” Ericha Fromma, “Kako naći i zadržati ljubav” Harvilla Hendrixa, “Pet jezika ljubavi” Garyja Chapmana, “Računaj na mene” Jorgea Bucaya, “Točka preokreta” Malcolma Gladwella…


Serije uglavnom ne gledam, a ako ih i gledam to su one dokumentarističke prirode, kao i filmovi. Od ljudi me inspiriraju ljudi poput Alicie Keys, 2Paca, Oprah Winfrey… Mate Rimac sigurno je jedan od velikih uzora s naših područja, a odnedavno sam počela slušati i iznimno britkog pa i kontroverznog Jordana Petersona. 

Koji te pojedinci inspiriraju? Čije intervjue želiš čitati? Piši mi na hi@kajapavlinic.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top